Glatkom brašnu, licitarskom kvascu vodi i šećeru ruke dlanovima svojim pokloniše sudbinu da osnova budu kolačićima što, uz dorade vještih ruku, pretvorit će se u prekrasne licitare, kao što ružno pače pretvori se u prekrasna labuda.
Nakon što je tijesto odležalo par sati, ruke vješte licitarke toplinom svojih dlanova još jedanput će ga promijesiti i razvijačom ili valjkom za tijesto, razvaljati ga na stolu posipajući ga povremeno prstohvatima mekog brašna.
Da bi iz izvaljanog tijesta nastali licitarski kolačići, lijepi, oku ugodni, kao što bješe onaj, već spomenuti labud što nastade od ružnog pačeta, licitarskim kalupima, što ručno su izrađeni od bakrenog lima, svojim oblicima daju licitarima njihove prepoznatljive oblike. Tradicionalne licitarske obitelji ljubomorno čuvaju svoje kalupe, predajući ih od pokoljenja na pokoljenje.
Licitare, što kalupi im dušu i oblike svoje podariše, marljive ruke, jedan po jedan, stavljaju i slažu na stol, odvajajući ih od izvaljanog tijesta.
I, evo ih – kalupom oblikovani, posloženi na stolu čekaju trenutak u kojem će ih te iste ruke poslagati na limove, prethodno namazane uljem i posute brašnom. Čeka ih već zagrijana pećnica na 300-tinjak ˚C. Nakon pečenja treba odstraniti višak brašna i ostaviti da se kolačići suše nekoliko dana.
Prošli su dani sušenja kolačića i već ih čekaju vješte ruke licitarske što sljubit će dva srca jedno uz drugo….
… umećući između njih ”špagicu” u bojama hrvatskoga grba, a time ovaj licitar kazuje još više o sebi, kao o hrvatskom suveniru.
Još jedno čekanje licitara, spremnih da krenu na ukrašavanje…
…spremni da urešeni, kakovi će uskoro biti, otvore vrata srca djevojke i mladića dok ga budu jedno drugome darivali.
U vodi treba namočiti želatinu, dobro promiješati i kuhati na pari dok se ne zgusne. Dodati jestivu crvenu boju i ukrašavanje budućeg hrvatskog suvenira može početi. Manje licitare treba oprezno uroniti u pripremljenu glazuru, a potom ih izvaditi i staviti da se suše.
Temeljno bojanje je završeno, a naša srca, bojom ljubavi obojana, treba staviti da se suše jedan do dva dana…
… nije li oku ugodan pogled na ta srca poredana jedno kraj druga dok čekaju na svoje daljnje uljepšavanje?
Evo – stigli smo do oslikavanja ili, kako se nekad govorilo, ”cifranja” licitarskih srca. Od vode, šećernog sirupa, želatine, krumpirovog brašna, jestivih boja, ruke licitara napravile su smjesu koju stavljaju u tuljak ili tuljac i ”cifranje” može početi. Nježne ruke vrhovima jagodica prstiju svojih pridržavaju licitarski kolačić, dok druga ruka lagano tiska tuljak u kojem je smjesa kojom ga ukrašavaju. Nastavci na vrhu tuljka se mijenjaju ovisno o ukrasu kojima se želi uljepšati licitar. Kada se ispisane šare ili ”cifre” osuše, licitarsko srce je gotovo… ali…
… srce može biti ljepše, urešenije! Kako? Komadić ogledalca dodat će mu posebnu ljepotu, jer u ogledalu se zrcali slika stvarnosti, ono ostavlja trag svjetla u dušama onih koji ga gledaju, kroz njih se toče naše emocije dok ga darujemo dragim osobama ili ih od njih dobivamo.
I – što još treba učiniti sa licitarskim srcima ovim? Što napraviti da oživimo vremena prošla? Ukrasiti ih još i još i još… Treba ih odjenuti u prekrasne vitice, okititi raznobojnim cvjetićima da se i oni ogledaju u komadiću ogledalca. Vise o svojim šarenim ”špagicama”, leže na dlanu što miriše na njih i kao da osjećaju dodir mira tih ruku. Dveri srca se otvoriše, omekšaše dušu ljubavnicima što toče svoje emocije njihovim darivanjem, raznježiše prijatelje što toplinu i blagonaklonost tvoju osjetiše dobivajući licitarsko srce, a vapaj predaka pretoči se u sreću što ih se kroz licitare sjećamo.
