Klikić.hr

Novija povijest vina

Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. proizvodnja se kvalitetnih vina nastavila ponajprije u Francuskoj, čija su sva vina bila rimskog podrijetla. Vino je uz začine tada bilo najvažnija i najprodavanija roba, a osobito ga se dobro moglo prodati na sjeveru Europe, koji nema dobre geografske ni klimatske uvjete za samostalnu proizvodnju.

Tijekom brojnih srednjovjekovnih vojnih pohoda mnoge su poljoprivredne kulture bivale uništene te je po uspostavi mira valjalo krenuti iz početka, a posebno se to odnosilo upravo na uzgoj vinove loze. Proizvodnju su vina na sebe preuzeli redovnici, posebice od šestog stoljeća nadalje, kada su vinogradi uživali i kraljevsku zaštitu te je bilo protuzakonito uništavati nasade. Koliko je vinogradarstvo i vinarstvo bilo važno pokazuje primjer Luja XI, koji je zabranio uzgoj onih vrsta vinove loze koje daju loše vino. Vjerojatno je najznačajniji doprinos redovnika proizvodnji vina Dom Perignon, prvi šampanjac, nazvan po Benediktincu koji ga je proizveo. Redovnici su proizvodnjom vina dominirali gotovo tisuću godina, opravdavajući to činjenicom da je vino, uz kruh, ključni element euharistije, koji svoje podrijetlo vuče iz biblijskog opisa Kristove Posljednje večere.

No, zbog burnih događanja i prevrata na političkoj sceni, dolazi do izvjesnih promjena, čiji se rezultati osjećaju i dan danas. Tako je primjerice Henrik VIII oduzeo samostanima njihovo bogatstvo i zemlju, a nakon Francuske revolucije sve ono što je pripadalo Crkvi i plemstvu podijeljeno je običnim ljudima. Posljedice se i danas vide na područuju Burgundije, gdje postoji niz manjih privatnih vinarija. Napoleon je uskoro istu stvar napravio u Njemačkoj te tako dolazi do procesa sekularizacije vina odnosno ono više svoju primarnu primjenu ne prepoznaje u kršćanskom bogoslužju te samim time postaje dostupnije običnim smrtnicima.

Novi je svijet vino upoznao ponajprije zahvaljujući španjolskim konkvistadorima, koji su ga ponijeli preko oceana jer je bilo nužni dio katoličkog obreda. Stoga ne čudi da začetke uzgoja iz Europe donesenih vrsta vinove loze na američkom tlu nalazimo među španjolskim misionarima. Doseljavanjem ostalih naroda, na američki su kontinet stigla i francuska, talijanska i njemačka vina, iako je i tamošnje indijansko stanovništvo imalo svoje autohtone vrste vinove loze.

U današnje se vrijeme vinova loza uzgaja prvenstveno u području od 30° do 50° sjeverno i južno od Ekvatora. Među zemljama koje se bave proizvodnjom, pa i izvozom vina, valja istaći Francusku, Italiju, Španjolsku, Čile, SAD, Njemačku, Portugal, Rumunjsku, Mađarsku, Argentinu i Hrvatsku.

Vinogradarstvo u Hrvatskoj ima veoma dugu tradiciju, ponajprije zahvaljujući odličnom geografskom položaju i klimatskim uvjetima. Kontinentalna je Hrvatska odnosno prostor od Plešivice do Dunava, poznata prvenstveno po bijelim vinima, dok se uz obalu, u primorskoj Hrvatskoj, proizvode podjednako bijela i crna vina. U sjevernom se, kontinentalnom dijelu, uglavnom piju suha i aromatična vina pomiješana s mineralnom vodom, odnosno gemišt, dok je na jugu popularnija bevanda, vino pomiješano s običnom vodom. Poznata su hrvatska vina graševina, traminac, chardonnay, pošip, plavac, malvazija, žlahtina, prošek itd. Ukupno je 700 vina sa zaštićenim geografskim podrijetlom. Zadnjih se godina vino popularizira seoskim turizmom i vinskim cestama, koji pored vina uključuju i bogatu gastronomsku ponudu.