Klikić.hr

Licitari

naslovnicaOd vremena nekih proteklih, davnih do dana ovih, nama znanih, što u njima živimo, proštenja vezana za crkvene blagdane (svetkovine), sajmove – nemoguće je zamisliti bez štandova punih medenih kolačića – LICITARA – u oblicama srca (najčešće), konjića, potkove, bebe, čizmica, vrganja, trešanja, ogrlica na kojima je obješen kolačić – križ (oponašane krunice) ili srce – (oponašanje najobičnije ogrlice), svijeća, kao i medenog pića – vina (gvirc), medica (rakija).

LICITARI su kolačići napravljeni od vode, licitarskog kvasca, glatkog brašna i meda (danas se mjesto meda stavlja šećer), šareno ukrašeni.

Ti kolačići – licitari, zapravo su jestivi, što danas mnogi ljudi ne znaju. Najčešće je to kolačić u obliku srca, obojani žarko crvenom bojom, šareno ukrašeni raznim šarama. Izrađivani su različite veličine, od onih malih do veličine skoro pola metra. Na kolačićima u obliku bebe, konjića, gljive, trešnje nalijepljene su sličice koje prikazuj njihov lik ili izgled, a na nekima je još nalijepljen i komadić ogledalca.

Pogledamo li slike iz proteklih vremena, prošećemo li danas mjestima gdje se održa kakvo proštenje, kirvaj ili kirbaj (vezani uz crkvene blagdane ili svetkovine), sajam (godišnji, mjesečni i tjedni) i slično, nerijetko ćemo primijetiti razdragana dječja lica sretnih osmijeha, veselih pogleda, kako se ogledaju u ogledalcu koje je do maloprije bilo zalijepljeno na neki medičarski kolačić, dok su njihova usta puna tog kolačića kojim se slade. Djevojčice ponosno trčkaraju za svojim majkama veselo uzdignutih glavica dok im oko vrata skakuće ogrlica s privjeskom u obliku križa ili srca. Pogledamo li pozornije, primijetit ćemo da nedostaje pokoji mali kolačić koji, nanizan na končić čini tu ogrlicu. I – gdje je on? Pa u ustima ili trbuščiću sretnog djeteta!

003Danas je najčešće mjesto prodaje za svakog medičara proštenje, koje je oduvijek vezano uz crkvu, kad se okuplja narod (puk) gdje prisustvuje misi, a poslije nje zadržava se ispred crkve provodeći vrijeme u razgovoru i zabavi, obilazeći razne štandove, pa i medičarske koji su najčešće smješteni ispod bijelih medičarskih šatora. U davnim vremenima takva okupljanja bila su, u nekim selima, gotovo jedina prigoda za upoznavanje ili izražavanje naklonosti i simpatija između mladića i djevojaka.

Ili….. sjetimo se ugode badnje večeri, dok razdragani i omamljeni mirisom bakalara i inih jela koja su spravljena za gozbu poslije polnoćke, u nadolazećem Božiću, kitimo božićnu jelku. Čuje li se to veseli smijeh djece dok, skakućući oko jelke, pokušavaju objesiti koji licitar na njene grančice. Vidimo li na trenutak ozarenost na njihovim licima, dok ih otac ili majka pridržavaju rukama , a oni vješaju srce, bebu, konjića ili neki drugi licitarski kolačić, pridonoseći tako ljepoti svoje božićne jelke. Ne osjećamo li se sretni obavijeni ”mirisima Badnjaka”, toplinom vatre što pucketa u kaminu, peći ili, istina dosta prozaično u ovim trenucima – ne osjećamo li toplinu radijatora na tko zna kojem katu neke urbane zgrade? Ne čini li nam se da je to veselo šarenilo na jelci upotpunilo uzvišenosti ove posebne večeri i da su ovi radijatori(suvremeno pomagalo) pretvorni u najdivniju vatru koja optače naša tijela i duše svojom toplinom?

fotografija (55)Ili…… sjetimo se najljepšeg osjećaja (uz roditeljstvo) kojeg čovjek može doživjeti – ljubav prema suprotnom spolu. Prigoda pokazivanja ljubavi je blagdan Valentinovo. Postala je već tradicijom darivanja licitarskih srca kao znak naklonosti, simpatije ili zalog vjernosti između mladića i djevojke, ali i muža i supruge. Za tu prigodu licitarska srca su obojena žarko crvenom bojom, bogato išarana (najčešće viticama i cvjetićima bijele boje). Na nekima srcima ispisani su ljubavni stihovi ili je nalijepljen komadić ogledalca. Ovaj običaj je u nas naročito izražen u sjevernim dijelovima Hrvatske, posebice u Hrvatskom zagorju.

Od svih licitara, danas su licitarska srca, kod nas, poznata i kao izvorni hrvatski suvenir.